Aleksandar Dujin Duja – čovek koji je novosadskom džezu dao klavir, a Balaševiću ritam
ostoje muzičari koje publika upoznaje preko jednog imena, a koji u pozadini grade nešto mnogo veće od tog jednog imena. Aleksandar Dujin – Duja je upravo takav čovek. Velika većina ljudi u bivšoj Jugoslaviji prvo ga je čula kao klavijaturistu Đorđa Balaševića. Ali kad zagrebete malo dublje, ispod te slike počinje da se otkriva neuporedivo šira priča: priča o pijanisti, kompozitoru i aranžeru koji je, jednostavno rečeno, začetnik novosadskog džeza kakav danas poznajemo.
Iz Zrenjanina, preko Beča, nazad u Novi Sad
Rođen je 27. jula 1959. u Zrenjaninu. Osnovnu i srednju školu završio je u Novom Sadu, a studije klavira na bečkom Konzervatorijumu, na džez odseku, u klasi profesora Frica Pauera. Priča je njegova zanimljiva i po tome što ga je u džez „uvukla“ porodica – baka mu je iz Amerike donela džez ploču iz 1936. godine, i, kako je sam rekao u jednom intervjuu, više nije bilo nazad. Klasika nikad nije ponudila onaj osećaj slobode „u datom trenutku“ koji mu je džez davao već posle prvih taktova.
Meta sekcija – tačka u kojoj sve počinje
Krajem sedamdesetih, Duja sa nekolicinom sjajnih kolega – Borisom Kovačem, Aleksandrom Sekulićem „Sekulom“, Aleksandrom Kravićem „Cakijem“ i Ištvanom Bognarom „Ečijem“ – osniva legendarnu Meta sekciju. Po Bogici Mijatoviću, autoru NS Rokopedije, reč je o jednoj od najtalentovanijih novosadskih džez-rok grupa uopšte. Njihov samostalni koncert u Studiju M Radio Novog Sada 1978. godine Duja i danas pominje kao jednu od ključnih tačaka svoje karijere. Tu negde je novosadski džez počeo da postoji kao samosvesna scena – sa autorskim kompozicijama, sa znanjem, sa drskošću da se ne ide stopama nego se otvaraju nove staze.
Posle Meta sekcije slede sastavi Kalifornija, Plesni orkestar RTV Novi Sad, bečki Ado Ado, pa Aleksandar Dujin Kvartet koji već 1980. godine nastupa na Eben See festivalu u Gmundenu u severnoj Austriji.
Đole i Duja – 42 godine bez razdvajanja
Sa Đorđem Balaševićem se sreo prvi put na Novosadskom letu ’77, kada je Đole nastupio sa grupom Žetva. Pravi početak saradnje vezan je za 1978. i Subotički festival, a od albuma „Bezdan“ (1986) Duja zajedno sa Đorđem Petrovićem postaje kičma Balaševićevog tima. Za narednih više od trideset godina aranžiraće, komponovati i svirati klavir na praktično svakom Balaševićevom albumu. Od „Bezdana“ preko „Tri posleratna druga“, „Jedan od onih života…“, sve do poslednjih izdanja.
„Sa Balaševićem sam od prvog dana imao posebnu komunikaciju, vrstu energije koja je potpuno drugačija od uobičajenih nastupa. Posle toliko godina, kad on krene sa nekom svojom pričom na bini, ja znam gde udaram prvi akord, znam tempo, da li ću brže, da li ću sporije,“ govorio je Duja jednom prilikom. Kad je 19. februara 2021. Balašević otišao, sa njim se zatvorila i jedna od najdužih i najlepših autorsko-saradničkih priča u istoriji ovdašnje muzike – 44 godine prijateljstva i 42 godine zajedničke scene.
Pedagog, organizator, čovek scene
Ono po čemu Duja zaslužuje posebno mesto na ovom portalu jeste činjenica da se nije zadovoljio samo svojom karijerom. 1995. godine osniva Kvintet Aleksandra Dujina (sa Gaborom Bunfordom na saksofonu, Ištvanom Mađarićem na bas-gitari, Robertom Pongom na bubnjevima i Urošem Šećerovim kao gostom na udaraljkama), a iste godine okuplja i Omladinski vojvođanski Big bend – orkestar mladih muzičara iz cele Vojvodine, iz koga će kasnije izrasti Novosadski bras orkestar.
1997. godine u Nemačkoj objavljuje album „Wheels Around the World“, a u narednim godinama izlaze i autorska izdanja „Smooth Jazz Vol. 1“ i „Vojvođanske impresije“. Povodom 40 godina karijere, u martu 2016. snima album „My Jazz Way“ – kompilaciju autorskih kompozicija nastalih u periodu od 1976. do tada.
Otvorio je i vlastiti džez klub u centru Novog Sada, mesto na kome su svirali kako proverena tako i mlada lokalna imena, i koje je dugo bilo jedan od retkih punktova gde se džez u Novom Sadu mogao slušati uživo, redovno i ozbiljno. Dugo je bio i direktor Muzičke produkcije Radio-televizije Vojvodine, a od 2010. ima zapaženu saradnju i sa vokalnom solistkinjom Nevenom Reljin.
„Muzika je droga sa kojom se ništa ne može uporediti“
Ta njegova rečenica, koju je dao za novosadske medije, najbolje sažima ko je Duja. Čovek koji je za sebe rekao da „ne svira tezge, nego muziku“ – i kome verujemo na reč, jer je celom karijerom to dokazivao. Dok god u Novom Sadu postoji ozbiljan džez, Aleksandar Dujin će biti ime od koga se ta priča piše. A ova priča, na sreću, još uvek nije završena – Duja je i dalje na sceni, pravi orkestre, snima, podučava, organizuje. I, kako sam kaže, muzičari ne idu u penziju.
